Galerija

Tetovaža je simbol prostora i vremena, spoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Kap vode koja pada vraća te u sadašnji trenutak, centar svega. Dok pada napušta svoju prošlost, stvara svoju sadašnjošću i odlazi dalje sve u budućnost. Poručuje ti da ne treba brinuti o prošlosti, niti planirati budućnost, već živjeti u sadašnjem trenutku, centru svega.

Ljudi gledaju. Kad sam bio klinac - ono, odem na more. Ili dobijem dobar komentar ili loš komentar. Neke situacije su bile na rubu eskalacije. Jednom su došli neki turisti iz Bosne, "vidi ovog s tetovažom, mangupa!". I skoro je došlo do konflikta. Bolje bi mi bilo da nešto drugo stavim. Što bi stavio? Sad bih stavio list marihuane tako da mi bude za uspomenu. Zadnji put sam pao s marihuanom. A onda, prestanak. Ne misliš da bi to moglo krivo protumačiti? Ne znam kako bi to drugi mogli protumačiti. Meni simbolizira kraj, gotovo. Uspomena je tu. A ja sam čist. Kad si stavio ovu tetovažu? Sa 17 godina. Što ona prikazuje? Što ti znači? Ne znam. To je tribal. Radio mi ga je prijatelj koji ga je malo zeznuo. Imao sam loše djetinjstvo. Pa sam ono, stavio neki znak. Da budem mangup. Taj đir i to.

Ova tetovaža je nastala zbog moje pokojne bake, koja mi je uvijek pričala o anđelima i mene zvala svojim anđelom. Pa eto, u spomen na nju sam ovo istetovirao.

Ovo je moja prva i zasad jedina tetovaža. Nisam lik koji se spontano odlučuje na nešto, tako da sam dugo razmišljala što ću istetovirati. Htjela sam nešto što predstavlja moju obitelj jer su oni uvijek bili uz mene, kroz sve lijepe i ružne trenutke, i meni je moja obitelj nešto vječno i nešto najvažnije. Tako da sam tetovirala našu kućicu u planinama, gdje smo kad sam bila mala provodili skoro svaki vikend i to je bilo naše vrijeme, samo za nas. Ta kućica je bila naš happy place, gdje smo odlazili odmoriti se, ali se i podružiti i provoditi kvalitetno vrijeme zajedno. I još uvijek je happy place. Htjela bi uvijek to zadržati, jednog dana kad budem imala svoju djecu, da se sjetim da je važno maknuti se od stresa i posla i samo uživati s obitelji. A ptičica je tu jer simbolizira slobodu svakog od nas, svatko ima svoj život, ali u konačnici svaka ptica svome jatu leti i na kraju shvatiš da je obitelj ono od čega si potekao i ono čemu se uvijek vraćaš. Bar meni je.

Ja sam ful dugo tražila traženje te tetovaže, jer mrzim kad si netko na sebi nacrta nešto šta nema značenja. I onda sam razmišljala i odmah mi je pala na pamet ljubav. U životu imaš ljubav prema djetetu, prema mami, prema tati, prema svemu, uvijek je tu ljubav. Ljubav mi predstavlja nešto što bi mi na kraju bilo najsvetije. Tetovažu mi je poklonio dečko s kojim sam tad bila. Nismo ono "bili bili" skupa, al često smo bili skupa i on mi je to platio za 18. rođendan i na kraju kako je on bio jako zaljubljen u mene, on je stavio na isto mjesto istu tetovažu. Danas sam i dalje ful sretna šta sam ju stavila, uopće mi nije žao, baš niti malo i sretna sam što sam baš to stavila. Podsjeća me na lijepa vremena. Što bi danas tetovirala? To je ful teško pitanje... Ima jedna ruža, divlja ruža, ne mogu se sjetiti kako se zove. Jedan dečko mi je rekao da ga ona podsjeća na mene. Ta divlja ruža samo jednom pušta cvijetove i ako se ubodeš na nju je smrtonosna. Tako i ja, ako me ubodeš sam smrtonosna. Htjela sam nju, ali sam odlučila da neću, i sad ne znam šta bi tetovirala. Kad nadam se, dobijem dijete, njegovo ime ili pjesmu koja me podsjeća na njega ili neki datum... Uglavnom nešto vezano uz dijete.

Htio sam istetovirati tigra jer sam lav u horoskopu, a tigar u podznaku

Joker mi je brutalan, uvijek su mi ljudi govorili da sam kao podvojena ličnost. Kad sam dobar sam dobar, kad sam lud, onda ne odgovaram za sebe. To mi je najdraža tetovaža, čim sam ga vidio me inspirirao nekako. Tako da ono, to mi je alter ego, najviše se s njom povezujem. Vrag je u kombinaciji s Jokerom. Bio sam uvijek problematičan tako da sam to htio prikazati. Eventualno bi stavio nekog anđela u sredinu uz vraga kao suprotnost.

Zvijezdu sam napravio da izgleda kao da je od mora, i kako imam već jednu tetovažu vezanu uz Rijeku, mislio sam cijelu ruku istetovirat da bude tako. Na ramenu imam morskog psa od Rijeke kako drži tovara od Dalmatinaca i psa od Bad blue boysa.

Imao sam na ramenu tetovažu lava koju sam htio prekriti jer taj dečko koji mi je radio tetovažu, napravio je lava da izgleda ko mačkica. Tako da sam otišao kod jednog drugog dečka i rekao sam mu samo napravi šta god, samo da prekrijem tu mačku.

Ovo me podsjeća na jedan put kad sam plovio kad sam se na brodu skinuo na suho. Došao sam na brod navučen a kako je tamo bilo 45 stupnjeva jer smo plovili po Libiji, Saudijskoj Arabiji, Alžiru, to sam iskrizirao odmah, sve je samo isparilo iz mene,

Dreamcatcher ili po naški, hvatač snova. Znam da je to danas tipična "ženska" tetovaža, no zapravo iza nje stoji slatka priča. Kao što se vidi, nije klasičan oblik hvatača snova. Zapravo je skica onoga kojeg mi je najbolji frend napravio za Božić. Za obruč je mami iskoristio sav konac, a po perje je otišao u kavez sa fazanima. Skicu mi je nacrtala tadašnja najbolja frendica, a cijela tetovaža je označavala prijateljstvo između nas troje. Danas, veza sa frendicom je nešto slabija, ali ne žalim šta sam napravila takvu tetovažu. Tada nam je stvarno bilo prekrasno, da je bilo bolje mislim da ne bi valjalo.

Oduvijek sam željela tattoo. Budući da crtam po svemu otkad znam za sebe, jedino logično je bilo da i nacrtam nešto i na sebi 🙂 Ok, nisam ja crtala, nego prijateljica. Rekla sam joj što bi htjela, a dizajn i izvedba je u potpunosti njezinih ruku djelo. Zašto morski konjic? Nekako mi se sve oduvijek vrti oko mora, krenuvši od imena, odrastanja...tako da sam znala da želim nešto morsko. Mitološki, Posejdonova kola vuku upravo morski konjici, vjerojatno se za to veže njihov simbolizam za smjernice i snagu. Uostalom to je jako česti simbol u pomorskoj tradiciji... A kada sam saznala da se dio mozga naziva “hipokampus” i da ga povezuju sa kreativnošću odluka je bila poprilično jednostavna.

Sestra i ja smo istetovirale na isto mjesto tri mala trokuta koja predstavljaju planine. Poruka iza tetovaže je: "I could move mountains for her", jer to zaista i jest istina. Nema što sestrinska ljubav u životu ne može prevladati. 🙂

Moja tetovaža bila je tadašnji bunt na okolinu u kojoj sam se trenutno nalazila (katolička gimnazija), kao i motivacija za budućnost koju sam si zacrtala. Bila je to moja prva tetovaža, pa je osjećaj uzbuđenja prevladavao ostale osjećaje, iako je i strah bio prisutan. Odabir njemačkog jezika za mene je imao posebno značenje jer sam tada upisala germanistiku na filozofskom i htjela sam to nekako ovjekovječiti. Danas je ona podsjetnik na to se i dalje bavim poslom koji volim. Ovo će možda zvučati kao totalni klišej, ali je podsjetnik i na to da je uz puno truda sve moguće. Trenutno mi je dosta bitno biti svoja, jer čovjek danas lako izgubi sebe. Moja sljedeća tetovaža vrlo će vjerojatno biti povezana s nečime što smatram kao bitan dio same sebe, moga karaktera i načina na koji vidim svijet.

Tu mačku je moja mama nacrtala kada je imala 20-ak godina. Ja sam jedan dan listala kroz njene crteže i našla sam to, kao mala skica je bila, i ful mi se svidjela tako da sam odlučila to istetovirati. Super je što je ona to nacrtala iz glave, sama je to osmislila, tako da mi se baš sviđa.

Ova kazeta je nastala iz razloga što sviram otkad znam za sebe i htio sam tetovirati nešto što obilježava utjecaj koji je glazba imala na moj život. Na pamet mi je odmah pala kazeta jer je to medij preko kojeg sam prvi put došao u kontakt s glazbom i htio sam da ta uspomena postane dio mene pogotovo iz razloga što će s vremenom taj medij postati zaboravljen i egzotičan. U tome trenutku je u cijelu priču uletio jedan moj prijatelj koji je tattoo artist te je dizajn nastao kao spoj moje ideje, crteža njegove žene i njegovog inputa kroz samo tetoviranje, tako da sada imam trajnu uspomenu na jedan super period svog života.

Imam istetoviranog zmaja jer su me oduvijek fascinirali zmajevi... Ne znam to objasniti zašto, jednostavno mi je to urođeno. Fascinira me cijela ta kineska mitologija, taj svijet i ta bića. Inače, bavim se jedrenjem, rodom sam s otoka i cijeli sam život povezan s morem. Imam još jednu tetovažu, karikaturu morskog psa, volim se šaliti pa reći da sam ja morski pas baš zato što sam s mora  ali danas bih volio istetovirati nešto što me podsjeća na dom, na otoke, na more... Već dvije godine ne živim u Hrvatskoj, i volio bih se vratiti, ali bih htio i istetovirati neki morski motiv, tipa sidro, ružu vjetrova, otok s kojeg dolazim ili tako nešto... To još nisam odlučio.

Moj sleeve je zamišljen kao moj osobni čarobni svijet sastavljen od mojih najdražih likova iz Anime-a. Pošto mi je jedan od nadimaka Aladdin, sjetio sam se njegove lampe i kako bi bilo fora kad bi taj svijet izlazio iz te lampe. Osjećaji povezani s tetovažom.. Hmm.. U mom slučaju tetovaže nisu tu da bi liječile duševne rane. Htio sam imat svoje najdraže likove/junake uvijek sa sobom. Gledam na to kao da je to nešto što volim, a ono što voliš te uvijek oraspoloži... Zvuči weird, ali mislim da kužite na šta mislim 😉

Moja tetovaža priča priču da sam ja bila mlada, glupa i zaljubljena i onda, dečko s kojim sam hodala je bio cijeli istetoviran, a ja sam imala nepunih 15 godina. I to stoji tako nedovršeno od moje petnaeste godine. Na kraju cijele priče je meni taj moj bivši dečko rekao da me dečko od njegove sestre može tetovirati, za 100 kuna da bi mi napravio neku tetovažu. I onda smo mi išli, on je meni to platio, u biti platio mu je to u 100 kuna heroina, a ja sam se tetovirala. Izabrala sam leptira i neki tribal koji nije dovršen. U biti leptir nije dovršen, izgleda k'o zec... Sad nema nikakvo značenje, sad ima značenje da bih najrađe to skinula, a nemam kako. Možda bi bacila nešto preko, a opet nemam novaca se istetovirati kvalitetno, da bi se to prekrilo se, treba puno novaca... Ne znam što bi si sad istetovirala, vjerojatno portrete svojih sinova, moguće na trbuh ili bok. Svaki sa svoje strane, ispod srca. To je zauvijek... i ništa drugo nije zauvijek. Za mene su danas bitni osjećaji ljubavi od mojih sinova, kad me mlađi sin zagrli navečer prije spavanja, to mi je najljepši osjećaj. I kad me stariji sin, koliko god se trudi ne zagrliti me, zagrli ... to mi je najvažnije.

Davno, sa 16 godina sam imao ekipu, bilo nas je više i onda je bilo u trendu da se tetovira. Kod mene doma smo se tetovirali, nas par, i tako i kad je bila prilika sam ja iskoristio to. Meni se sviđao neki psić. Onako, s travicom dole ispod šapica. I ja sam tog psića istetovirao. No taj psić i nije baš bio toliko interesantan, nakon godinu-dvije-tri-četiri, tako da sam tražio neku sliku s kojom bih prekrio psića. Psić je bio simpatičan, ali nije to za staviti kao tetovažu. I onda sam ja htio to prekrit, a opet da napravim neki tribal, da to izgleda na nešto, da mi upotpuni ruku do lakta. Tako da sam stavio ovo što imam sada... Da mi je žao, nije. Žao mi je bilo psića, nije mi bila slika adekvatna – mali psić s ogrlicom, s travicom ispod šapica, malo je to smiješno izgledalo.

Jocker i Harley Quinn ... zapravo me podsjećaju na to kakva ne želim biti... To je malo tužna priča. Moj dečko, kojeg sam voljela i koji je mene volio, se ubio. On je bio divna osoba... dok se ne bi napio. E kad bi se napio, postao bi gori od samog vraga i naravno nisam mogla utjecati na njega, što dan danas pokušavam u svojoj glavi nekako posložiti - što bi bilo da sam ovo ili ono... Uglavnom čak smo se zaručili i planirali biti skupa cijeli život i onda jednog dana sam ga našla u našem autu propucane glave... Moj veliki problem je sto ja ružne i teške stvari potiskujem i na kraju izbiju iz mene na ovaj ili onaj način, nesvjesno... Mrzila sam alkohol zbog njega i nisam ga pila, osim pivicu tu i tamo, dok jedan dan nisam skužila da je ta jedna pivica prešla u više pivica... čak malo previše. Ali ok je to sve, nije da sam svaki dan pila, ali sam skužila da kad se napijem, da postanem kao on... Zato su Joker i Harley na ruci, jer su „mad love“ i nisu dobri jedno za drugo.

Ovo mi je bivša cura. Nisam joj htio staviti cijelo lice, pa sam stavio maramu preko lica. Baš je bila dobra cura, a naš odnos, to je duga priča... Ja sam bio u zatvoru i dobio sam 10 godina ... Umiješao sam se s ljudima koji su prali novac... da sam ih izdao dobio bih bio 3-4 godine. A dok sam bio u zatvoru, zadnjih 6 mjeseci sam bio u samici, dilao sam terapiju i ovo sve. Prije toga, cura bi mi došla svaki tjedan. I u tih 6 mjeseci nisam ju mogao vidjeti, a ona je našla drugog momka i nakon 3 mjeseca ostala trudna. I taj drugi momak ju je ostavio. I što? To me srušilo, ali ja sam već riješio bio da ću ja doći iz inozemstva živjeti u Hrvatsku. I spakirao stvari i otišao... Ali nisam ju skroz otkantao, ne čujemo se više, ali ona živi u mojoj kući... Nisam ju izbacio... znam da je ona dobra cura. I da idem nazad kući, ne bi ju nikad isključio, pomagao bih joj. Zato što znam u duši da je dobra cura. Dolazila je ipak svaki tjedan u zatvor vidjeti me. Nije mi žao što ju imam istetoviranu. Razumijem njenu stranu, razumijem sve, i nije mi ono... krivo. Nemam žene ni djece, hvala Bogu. Uvijek sam ih htio imati, ali zbog svog drogiranja nisam mogao sam sebe čuvati, a kako ću ono druge...

Prva tetovaža koju sam napravio je Gospa na nozi. To sam tetovirao kad sam imao 22 godine. Otišao sam vidjeti mamu, s njom bih se svađao pola dana, i otišao sam od nje. Imao sam 200 dolara da se idem furati. I došao na stanicu, i odmah preko puta je bio salon. I mislim si, 'oću se furati ili ću se tetovirat... I malo sam se pomolio, i otišao se tetovirati umjesto furati se. I tako je nastala ta tetovaža. Ova na nozi me najviše podsjeća na mater. Ja sam pobjegao od kuće kad sam imao 12 godina, i sam sam živio jer nisam bio dobar s ćaćom, zato sam i otišao. Poslije tog nisam imao nikog. Mater mi je super, znaš, i s ovom tetovažom se osjećam kao da me netko čuva... Možda okolo Gospe dodam još nešto u vezi ćaće. Ćaća mi je umro kad sam imao 17 godina. A sad... možda, a možda ne.

Ovaj zmaj, to sam istetovirao prvi put kad sam se čistio, on predstavlja snagu. Feniks predstavlja novi život, to sam tetovirao prvi put kad sam se baš očistio, bio sam u komuni ... godinu dana. A zmija... ako ću biti kao zmija, onda ću umrijeti. Zato imam ovu lubanju na glavi od zmije, to je taj znak. Tu sam se furao, imao sam ožiljke od furanja pa sam to htio pokriti s tetovažom. A moj prijatelj to radi, pa mi je rekao da me neće tetovirati dok se ne očistim. Kad mi je to rekao, nakon godinu dana sam se očistio, pa me je onda tetovirao. I onda sam pao, jedan dio tetovaže bi trebao biti crno, ali počeo sam se furati opet i izašla je boja. I nisam otišao nazad, ovo nije gotovo, pola nije gotovo.

Te točkice sam tetovirao s 12 godina, u popravnom domu. Ta tetovaža znači... sam u četiri zida... znam da joj to nije značenje. Mi imamo neko svoje značenje: „Kradi, ubij, laži, al' muriji ne kaži.“. S iglom i koncem mi je to jedan dečko tetovirao u domu, ne sjećam se više kako se zvao. Istetovirao sam to jer sam se vodio onom „Kud svi, tud i mali Mujo“, eto. Sad bih ju najrađe maknuo i prekrio. Kad sam ju stavio, bio sam si mangup, osjećao sam se cool. A sad bih istetovirao sliku od kćerke, portret. Sad mi je obitelj bitna. To ću si i istetovirati kad izađem iz komune.

Moja tetovaža je rađena oko 1986. godine. U to vrijeme nije bilo mašinica, pa čak niti improviziranih. Bio je to prijelaz između običnih šivaćih igli i brušenih svrdla za bušilice, kaljenih tzv. „boreri“. U to vrijeme bio je popularan film „Papillon" sa Steve Mcqueenom. Sjećam se da mi se sama slika dopadala. Nisam spomenuo da sam je sam radio, jer u to doba bio sam jedan od rijetkih u ovoj našoj provinciji, koji je koketirao s tom vrstom posla i mogu reći da sam dosta ljudi iscrtao u to vrijeme. Slika me podsjeća na pijanstvo kod prijatelja. Tu noć sam napravio samo okvire, normalno drugi dan sam izgubio originalnu sliku. Tek nakon par mjeseci sam je, prema nekom sjećanju, donekle završio. Pa sama slika u to vrijeme je vjerojatno tražila neki osjećaj za slobodom. Moja generacija se sjeća u kakvim uvjetima se tada kod nas živjelo... Trenutno značenje tetovaže je minorno. Niti mi smeta, niti me veseli... Kao da sam rođen s njom. A danas, u ovim godinama ne bih se tetovirao... A da imam godina kao i onda, kada je nastala moja tetovaža, tko zna.... Vrlo lako je moguće da bih kompletno bio iscrtan, pa možda bih se čak i bavio tattoom kao poslom. Ne znam zašto, ali uvijek sam bio drugačiji od drugih. Danas mi je najvažnija iskrenost i poštenje, te držanje svoje riječi... sklad i razumijevanje prvenstveno u obitelji, a zatim sve to u svim sporama društva.... Jer život je tako lak i jednostavan, ali mi smo ga uspjeli iskomplicirati do krajnjih granica...

Ova tetovaža nema neku posebnu priču... Ona je cover up jednog znaka koji je imao nepravilan oblik, tako da mi je u konačnici bilo bitno samo da dobro izgleda kad se prekrije, a ova slika stabla trešnje je baš nekako sjela.

Ovo je moja prva tetovaža i posvećena je divnoj ženi u mom životu, mojoj baki. Tražila sam tetovažu koja će biti poveznica, ali ne ona klasična, već jedinstvena i tako sam došla na ideju da istetoviram koordinate njene kuće i mog djetinjstva. Svaka moja tetovaža ima neku priču, predstavlja nešto bitno za mene i sve su napravljene nakon najtežeg perioda života.

Ovo je moja treća tetovaža, arapski znak ljubavi. Posvećena je ljubavi kao takvoj. O ovoj bih tetovaži imala puno za ispričati, ali mislim da zapravo nema potrebe, trebalo bi biti sve jasno... Ona je tu, iscrtana na mom tijelu i priča uvijek neku svoju priču...

Njega sam istetovirala kad sam imala 17 godina otprilike, i htjela sam leptira, ali nisam htjela klasičnog leptira, ženskastog, kakvog svi imaju. To je u biti onaj noćni leptir, koji živi jednu noć, jer mi je to fascinantno – moraš cijeli svoj život podredit toj jednoj noći, jednom danu. I u biti ima ful neki zločesti kes na sebi, pokvareni malo, i to mi je ful super jer kao da poručuje „Haha, ja sam sve proživio u jednoj noći!“. Leptir me danas podsjeća na onu mene prije drogiranja, koja je bila mulica i koja se inatila cijelom svijetu i koja je onima koji su joj govorili „Ne, ti to nećeš“, govorila „E baš hoću, jer sam baš rekla da hoću i okrenut ću cijeli svijet jer sam ja tako rekla i ja ću to napravit!“.

Ovo sam istetovirala poslije komune jer mi je najbolja prijateljica poginula u prometnoj nesreći 2007. Jedna među zadnjim porukama koje mi je poslala prije nego šta je poginula je bila „Zapamti, ja ću zauvijek biti tu, pratit te u stopu.“, zato tetovaža i je na stopalu. I ona je bila ljevak, zato je na lijevom stopalu. N'oublie jamais zato što smo jednom ful bile zabrijale na tu pjesmu. Ona je radila u disku i imale smo pristup DJ pultu, pa smo cijelu noć ljude maltretirale s tom pjesmom od Joe Cockera. Sama ta fraza, n'oublie jamais znači „Ne zaboravi nikad“ mi je u biti ful super išla uz tu priču o njoj, tako da eto... I ne bi ju nikad pokrila.

Kockica je kockica mog života. Nju sam istetovirala kad sam bila u komuni, na prvom vikendu. Napravila sam prekršaj jer se u komuni ne smiješ tetovirati i za to nisam pušila, bila sam kažnjena. Znala sam da će me kazniti ako se tetoviram, ali sam se svejedno tetovirala zato što sam bila već toliko dugo u komuni da me uopće više nije bilo briga za te cigare, više mi te cigare nisu predstavljale toliki problem. To je u biti bio moj inat, kao, ne možeš ti mene toliko puta kaznit koliko ja mogu puta ne pušit. Ali ja sam htjela tetovažu, i htjela sam ju u komuni i ona mi u biti označava taj dio života i komune. Ova tetovaža u biti u toj kockici ima sve – i onaj dio prije komune, sa drogiranjem i dio poslije, a sve kroz brojeve jer ima na sebi brojeve, koje kad zbrojiš, ti daju 9 ili 29. 29 mi je uvijek bio nekako nestretan broj, a 9 uvijek nekako sretan, tako da je to moja kockica života, sa drogiranjem i ne drogiranjem. Danas me kockica jako podsjeća na period samog drogiranja, baš me jako jako na sam taj period podsjeća.. U biti, ne čak toliko na onaj ružni dio, nego na taj tranzit između drogiranja i odlaska u komunu gdje prestane drogiranje. A ovo na ruci je prvi crtež koji je moja kćer nacrtala koji liči na nešto osim na crte. Nacrtala je mene i sebe zato jer sam ja njena ženska. I ja ću uvijek ostat njena ženska, nema veze šta ona neće više nikad ovako crtat, ali ova tetovaža je unikat i to je ona, moja kćer. I to mi je puno draže nego nekakva imena ili datumi ili nešto. To je ono što mi je danas bitno.

Samo sam čekao da se idem tetovirati čim navršim 18 godina. Već sam 5 godina crtao grafite i morao sam imati nešto što je bar nekako povezano sa njima, kako bih zabilježio ono kako sam razmišljao u tim godinama, a da me to podsjeća cijeli život, ali ne svakodnevno, zato se nalazi sa stražnje strane - kao pogled unazad. I sjetim se svih tih dana. Isto tako, tetovaža ima veze s mojim razmišljanjem da smo svi mi potrošna roba, zato i jesu uzeti detalji s etikete - podsjećaju me na današnje bar-kodove s proizzvoda. Prva sličica - ne peri me iznad 30 stupnjeva - je u stilu ne živciraj me. Zatim, radioaktivan sam - a tko nije danas, mislim, globalno i zapaljiv. Naravno, to je također znak direktno povezan sa sprejevima koji imaju tu oznaku, te označava svijest o zagađivanju ozona.

To je moje godište, '77. godište, to je nas jedno 5-6 istetoviralo. Ima ispod toga natpis „Never again“ ali se ne vidi na slici. U biti to znači da se takva generacija nikada više neće ponoviti. Tako da, nas par koji smo rođeni 1977., svatko si je negdje istetovirao 77 i neki natpis ispod toga, ja sam napisao ovo, ovaj jedan je napisao „So what?“ i tako. Danas se s tim ljudima više ni ne vidim, davno smo se mi družili. Danas mi je ta tetovaža uspomena na te dane.

Ovo ni ja ne znam što je, to sam išao išarat jer je bilo tu više manjih tetovaža ispod, koje su djelomično prekrivene, neke se još malo vide, kao ova kineska slova na dnu, prema šaci dole. Tu je bilo više manjih tetovaža koje sam htio prekrit tom jednom slikom i onda je taj tattoo majstor koji je imao asptraktne slike u glavi to smislio da pokrije. Tako da ne znam zapravo kako da objasnim tu tetovažu, osim da je to cover up, apstrakcija koja nema neko značenje. Ispod toga su bili isto neki vragovi, indijanci, kineska slova i tako, koje sam tetovirao pred više od 10 godina. Imao sam i neki ožiljak, bio sam izgoren, opečen, tako da sam htio prekrit taj ožiljak. Opekao sam se na vruće željezo i taj ožiljak se dosta vidio, ali sam ga prekrio tetovažom, pa se više ne vidi

To je najstarija tetovaža, iz 90-ih, možda tamo 1994. ili '95. Baš sam bio tad u treningu, išao sam u teretanu, trenirao borilačke vještine i tako... Bile su dvije grupe, ja sam bio u jednoj grupi kod jednog dečka i onda svi mi koji smo bili kod njega smo tetovirali nekog zmaja. Svi su bili različiti zmajevi, ali odabrali smo zmaja jer on predstavlja jako mitsko biće i mistiku. Danas kad pogledam tu tetovažu se smijem, sjetim se starih dana, to su mi bila lijepa vremena.

Iza ove tetovaže stoji priča da sam ja u jednom trenutku u svom životu sklopio pakt s vragom. Ali to nije moglo biti javno, pa sam stavio tetovažu tog vraga na prsa ispod majice, da se ne vidi. Pakt je bio kao u Bibliji, da ti vrag pruži sva svjetla ovog svijeta, tako da sam ja htio da on meni da sva svjetla ovog svijeta. Ima već možda 10 godina od kad sam napravio tu tetovažu. Značenje tetovaže je kao potpis, ovjera ugovora između mene i vraga. Danas nikakva sjećanja i osjećaje ne vežem uz tu tetovažu, nit se vidimo nit se čujemo, ne zanima me. Tu je i to je to. Ne bih ju htio prekrit, zapravo još bih ju htio poboljšat malo. Ne radi toga što sam ja sklopio bolji ugovor, nego je to više pitanje estetike. Ali želim se uvijek sjećati svog pakta.

Ovo sam radio u zatvoru, 2000. 2001., tako nešto. I od tada ovaj prostor stoji prazan, još nisam odlučio šta ću staviti u tu prazninu. Sad imam sina i planiram njegovo ime istetovirati. Uglavnom, dok sam bio u zatvoru, tamo je malo i dosadno i normalno da čovjek gleda kako da si upotpuni dan. Napravili smo mašinicu u sobi i jednostavno, krenuli se tetovirat, jedan, drugi, treći, tako da sam došao i ja na red. Htio sam neki tribal i tako je i počelo - neke tanke crtice, i to bi ispala tetovaža od 20 cm. Tražio sam da smislimo nešto bolje, tako da smo dodali oblak s tim praznim crticama. Ali sve je krenulo od sunca. Sunce mi predstavlja nešto pozitivno. I stavio sam Ying Yang jer u svakom dobru ima nešto zla i u svakom zlu ima malo dobra. Volim taj znak. Je da je čest, ali evo.

Ovih sedam zvjezdica sam nacrtao sam jer sedam je sretan broj. Ovo izgleda i kao kompas, ali kad sam krenuo crtati tih sedam zvijezdica, uopće nisam znao da će to izgledati kao mornarski kompas. I te boje sam smislio, crven-bijeli-plavi, kao Hrvatska i to, al baš je ta u sredini zanimljiva jer je ista kao i ova iza. Znači to bi se trebalo vrtjeti cijelo vrijeme i na kraju poklopiti. Ima tu dosta tih shema - ja kažem da je to fantazija, zamišljam da je to kao neka igračka. Ta crveno-bijela je posebna zato što je drukčija od svih, ali je i temelj. Na nju su naslonjene sve ostale. To je to. Sada će tih sedam zvijezda potaknuti sve ostale tetovaže.

Zna se šta krila inače označavaju, nešto anđeosko, ali ja sam si to zamislio kao da me ova tetovaža čuva od onih loših misli, koje dolaze pozadi, koje ne mogu spriječiti i s kojima se ne mogu suočiti. Ja si zamišljam da tetovaža tim mislima ne da da dođu, da me čuvaju od onoga što dolazi pozadi. Glavna poanta toga je to. Ta tetovaža zapravo prekriva jednu drugu tetovažu, koju sam napravio kad sam bio nadrogiran i pijan i sve... Htio sam se tetovirat iz nekog inata, jer mi starci nisu dali da se tetoviram. Prijatelj je imao mašinicu i došao sam, nisam uopće razmišljao što ću istetovirat, a on nije ništa znao nacrtat, pa smo onda nešto bezveze utipkali i on je to napravio. To sam furao i sakrivao neko vrijeme... Ne želim reći što je to bilo, zato jer mi je to retardirano. Tada sam mislio da je dobro, ali nisam baš dobro razmislio, razmišljao sam možda 5 minuta što ću stavit. Imao sam ju par mjeseci i nisam izlazio iz kuće jer me bilo sram.

Tetovaža označava povezanost s bratom. Kako smo razdvojeni i ne viđamo se često, odlučila sam tetovirat nešto što me podsjeća na naše djetinjstvo.

Motiv moje tetovaže je silueta Mary Poppins, iz istoimenog mjuzikla. Mary Poppins je magična dadilja koja prolazi kroz niz pustolovina u jednoj londonskoj porodici početkom 20. stoljeća. Nakon dužeg razmišljanja o motivu koji bih tetovirala, presudio je studij likovne pedagogije. Ljubav prema pedagogiji, poučavanju, odgoju i djeci, bit su moje tetovaže. Tetovaža je novija, tako da su sjećanja svježa. Tetovirao me dečko i ne mogu reći da ne boli. S obzirom da je početnik u svom poslu, trajalo je nekoliko sati (u međuvremenu smo se uspjeli i posvađati par puta). Ipak, zahvalna sam mu. Što je duže imam, sve mi je sve draža i sve više vidim da je to prava tetovaža za mene i za sve čime se inače bavim. Sljedeću tetovažu posvetila bih umjetnosti. Trenutno razmišljam o citatu ili nekoj manjoj tetovaži. Važno je biti zadovoljan s onim što stavljaš na tijelo. Treba slušati svoje osjećaje i želje, na taj način ne možemo pogriješiti pri odabiru tetovaže ili bilo čega u životu.

Tetovaža je stavljena nakon preboljene bolesti, leukemije. Smatram da je pravi borac onaj tko uspije savladati svoje strahove.

Tetovaža je slikana 2 mjesea nakon izrade. Tetovirala sam se u tajnosti. tri rođendanska sata ostavila sam kod tattoo majstora. Jako sam sretna i zadovoljna na svojoj hrabrosti. I naravno, jako mi je lijepa! Simbolizira mi slobodu. Za koju danas treba puno hrabrosti da bi si ju priuštio. Ponosna sam vlasnica tetovaže zvane "nepostojeće pero" (nazvao ju je tako izrađivač).

Oduvijek sam htio stavit nešto što označava vjeru, domovinu i snagu... Za mene hrvatski pleter pokazuje upravo to - moju snagu i borbu s nekim svojim demonima i lošim navikama. Oduvijek sam ju htio imati na ruci, ali sam si rekao da ću ju staviti tek kad moja borba završi i kad pobjedim svoje loše "Ja". Sad kad je napokon tu, podsjeća me na moju prošlost i orijentira me prema budućnosti.

My passion for tattoos started when I was 17 years old. I saw one of my uncles with a scorpion on his arm and I felt that I needed to do the same. In my country, you are allowed to make a tattoo only at 18, the age that represents a step into maturity, at least that's what they say... So, I've had "brilliant ideas" - I wanted to do dragon and a panther on my back, but thankfully my mother didn't allow me to do that then. Patiently I waited three years and my ideas changed dramatically. When I was 21 I made my first tattoo, it was my first one, and it's much smaller than I imagined to do for the last three years. After that, I couldn't stop and I've made three more in two years time. This one is an African mask on my chest, which I made to represent my origin and my identity as a black person. As long as I look at that image I will remember my origin, my family, my essence.

This was my third tattoo. It is an owl on my left arm. I made this one because the owl is venerated in several pagan religions and is a symbol of knowledge; by adding more features on it I added some straight lines symbolizing my college course which was engineering.

My last but not the least, is Garuda - a Hindu god, which represents the sun and the strength against the evil. It represents the necessary force to fight against all evil thoughts that can come up in my mind. All my tattoos have one same goal, spirituality and religion in a way. Through them I want to show different perspectives of beliefs and show that they can coexist, and at the end, be one and preach the same message of kindness and empathy. I aim to continue with this and I don't have on my mind now some figures or drawing, but will be something following the same way.

Slika prikazuje skejtera koji leti niz stepenice, a u pozadini horizont i more u nedogled. Predstavlja mi osjećaj slobode. Dok sam skejtao, to je bila jedina briga u zivotu. Ustani ujutro, skejt, pa rucak, pa skejt, pa spavanje. Imao sam najbolje prijatelje koji su to isto radili, što je još poboljšalo stvar, ali i sam sport je davao osjećaj da živiš punim plućima. Tetovaža je napravljena kao podsjetnik što volim i da ne zaboravim da se mora živjeti, iako imam druge brige u životu. Danas bih vjerojatno tetovirao isto nešto na temu slobode. Skejt sam u veliki mjeri zamjenio sa bubnjevima i crtanjem, tako da će sljedeća sigurno biti na tu temu.

Imam tri tetovaže koje pričaju istu priču, ovdje su samo dvije. Radi se o Harry Potteru, filmu mojeg djetinjstva, uz njega sam odrastao, u tom svijetu mašte, i bio duboko povezan s njim. Kroz njega sam puno naučio o životu, bez obzira što je fantazija - naime, kroz film se provlačilo mnogo društvenih tema tipa prijateljstva, odnosa djece i roditelja, ljubavi između dvoje tinejdžera itd. Ima mi veliko značenje jer sam htio obilježiti svoje djetinjstvo da se uvijek sjetim kako sam ga provodio. Uz njih povezujem sreću, veselje i uzbuđenje. U budućnosti bih naravno volio tetovirati samo one tetovaže koje mi nešto znače, za koje znam da će mi značiti cijeli život ili obilježiti jedan period života. Volio bih da svaka moja tetovaža priča svoju priču, da ukratko ispriča priču mog života

Ova tetovaža je rezultat mog promišljanja o životu i misli kojima se vodim kroz život. Knjigu Mali princ sam čitala u nekoliko faza odrastanja i svaki put bih ju pročitala na drugačiji način. Često se vraćam ovoj knjizi kada se želim podsjetiti na vrijednosti koje želim živjeti vlastitim primjerom te ih jednoga dana prenijeti svojoj djeci. Čim sam dobila ideju o tetovaži, znala sam da će biti tetovirana u old school stilu, nazvala sam svog tattoo artista, izrecitirala sto hoću preko telefona i za par dana ideja je realizirana. Kažu, kad jednom počneš s tetovažama, ne staješ. Ja sam pravi primjer toga. Niti za jednom ne žalim, a ideja za nove mi ne manjka.

Tetovažu sam napravio u lipnju 2017. godine. Prikazuje 4 elementa - napravio sam ju iz razloga jer nas ta 4 elementa okružju i ne možemo bez njih. Isto tako mislim da smo mi - ljudi, odnosno naše duše - peti element... I kada se sve to zajedno spoji dobije se neka ljepota. koja je svakom drugačija. Želio bih imati barem još 5 tetovaža (mislim da preko tetovaža pokazujemo neke naše osjećaje koje ne možemo do kraja izreći pa ih zato crtamo na sebe). Jako mi je važno da se međusobno poštujemo i volimo , da se uvijek stvara nešto novo i maštovito.

Na usni je ime moje prve dječje, kasnije i prave ljubavi, dečka koji je uvijek imao posebno mjesto u mom srcu, srodna duša. Tetovirano je na usni jer će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu, mislima i uvijek ću pričati o njemu. To je jako posebno jer smo se kao dječak i djevojčica držali za ruke, dugo šetali uz more, poljupci u obraz, prva zaljubljenost... Kasnije, nakon 3 godine ponovno smo se sreli i bili pravi dečko i cura. Uvijek se sjetim poziva na kućni telefon i serenada preko njega. On će uvijek ostati poseban jer je to moja srodna duša koje više nema (overdose). Njezino značenje je to da nikad neće izblijediti. Zato je tetovirano na usnama. Da tu počiva. Danas bi napravila cijelu lijevu podlakticu, na njoj svoje lice i rešetke ispred njega (kao patnja), a u pozadini zalazak sunca, daleko prostranstvo (jer to je ono čemu se nadaš). Danas mi je važno da u svakom trenutku budem ja, ona prava, osjećaj da si u svakom trenutku 100% ti.

Tetovirala sam jednoroga jer od malena obožavam tu životinju i kao mala sam htjela imati živoga. Pošto to nije bilo moguće, dala sam ga tetovirati i to kad sam bila full sjebana tj. na dopu. Tetovirao mi ga je prijatelj koji se tek učio tetovirati i naravno platila sam mu u dopu... Na kraju je taj jednorog izgledao, citirati ću moju dragu frendicu, „Kao ovca sa viklerom“. I tako je taj moj jednorog bio sa mnom i u dobru i u zlu. Svašta smo skupa prošli. Kad sam izašla iz komune obećala sam da ću ga napraviti kao jakog i samouvjerenog jednoroga, kao što sam i ja postala, i sada je uvijek tu da mi čuva leđa.